Endokrinologija

Gotovo u cijelom tekstu o endokrinologiji se spominje faktor stresa kao mogući "triger" za oboljenja. Činjenica je da je stres neizbježan kroz svakodnevni rad i život, međutim također je činjenica da se u određenim stresnim situacijama značajno povećava ili smanjuje aktivnost nekih hormona, među kojima su adrenalin, noradrenalin, kortizol, prolaktin a vjerojatno i hormoni štitnjače.

Također je poznato da se u području hipotalamusa u stresu potiču: serotonin, dopamin i brojne druge većinom još uvijek nepoznate hormonalne spone, koje u "trenutku" djeluju na gastrointestinalni trakt, često izazivaju tegobe slične iritabilnom kolonu, proljeve, zatim učestalim mokrenjem, potreba za pijenjem tekućine, suhoća usta i sl.

Djelovanjem na srce često sa pojačanim "lupanjem" noćnim i dnevnim znojenjem, nesanicama, sleep apneama i sl. Kada je stresni utjecaj učestao ili svakodnevno( tzv.kronični stes), osim što se opisuje kao psihijatrijsko anksiozni poremećaj neizbježan je i nemoguć bez "mreže" hormona koji se uključuju kako bi zaštitili, ali i upozorili organizam od agresivnog utjecaja stresa.

Dolaskom kod liječnika razgovor puno puta započinje "znate ja sam pod velikim stresom". Pa tek nakon toga se govori o simptomima, zato se pitamo da li započeti dijagnostiku ili liječenje od uzroka ili nastalih posljedica? Prema mome skromnom mišljenju potrebno je povezati i jedno i drugo. U našim zdravstvenim ustanovama, zbog uvijeta u kojima su liječnici opterečeni, a često i radi nedostatka vremena, nisu u mogućnosti ulaziti u širinu anamnestičkih podataka vezane za stres, već se isključivo bave posljedicama tj bolestima ,među kojima je stres velikim dijelom uzrok. Mišljenja sam da se pacijentom treba baviti od prve riječi do konačne dijagnoze i terapije uz apsolutno poštivanje struke, započevši od poznatih riječi, da su anamneza i status više od pola dijagnoze.